Vrtoglavica: Poremećaj ravnoteže koji ne treba podcjenjivati
Vrtoglavica je treći najčešći razlog traženja liječničke pomoći. Smetnje ravnoteže dijelimo na vrtoglavice i nestabilnost.
Vrtoglavica (vertigo) je lažni osjećaj kružnog gibanja (vrtnje) povezan s poteškoćama u održavanju ravnoteže ili položaja tijela.
Nestabilnost (dizziness) je osjećaj ljuljanja, zanašanja, propadanja, pomicanja slike ili podloge, osjećaj „mutne” glave, lebdenja i sl.
Vestibularni sustav (sustav ravnoteže) se sastoji od perifernog dijela kojeg čini unutarnje uho, vestibularni živac, te centralnog dijela koji čine produžena moždina, mali i veliki mozak.
Ovisno u kojem dijelu vestibularnog sustava postoji poremećaj, nalazimo različite slike smetnji vrtoglavice.
Područje subspecijaliste audiologa obuhvaća ispitivanje perifernog vestibularnog sustava (unutarnje uho, vestibularni živac), te liječenje poremećaja tog dijela vestibularnog sustava.
Najčešći poremećaj ravnoteže uopće je benigni paroksizmalni pozicioni vertigo (BPPV). Radi se o slobodno plutajućim kristalićima u polukružnom kanaliću unutarnjeg uha koji pri agularnim pokretima glave (okretanje na bok, naginjanje glave nazad ili naprijed) dovodi do dodatnog osjećaja kretnje u istom smjeru nakon što je pokret završen. Obzirom da je položavanje triger smetnji, čim se položaj korigira, smetnja nestaje. Kada se položaj zadrži, smetnja spontano nestaje u roku od minute. Najčešće se dešava u krevetu pred zoru pri okretu na bok.
Akutna vestibulopatija označava disfunkciju unutarnjeg uha i/ili vestibularnog živca uslijed događaja koji naprasno poremeti funkciju unutarnjeg uha (virus, iznenadni poremećaj cirkulacije u unutarnjem uhu uslijed vaskularnih bolesti, ozljeda, trovanje). Takvu vrtoglavicu često vežemo uz korona virus, virus influenze, herpes virus. Smetnje nastaju naglo, javlja se prava rotatorna vrtoglavica sa mučninom i nagonom na povraćanje, pogoršava se pokretom. Intenzivne tegobe traju do 3 dana, potom se polako smetnje smanjuju tijekom iduća 3-4 tjedna i prestaju.
Starenje unutarnjeg uha ili prezbivestibulopatija je smanjena podražljivost oba unutarnja uha, vezano uz stariju životnu dob. Vrlo često vezana uz staračku nagluhost. Tegobe su karakterizirane zanašanjem isključivo u stojećem položaju, osobito u hodu pri čemu osoba opisuje da hoda kao da je pijana.
Menierova bolest je poremećaj tlaka u unutarnjem uhu. Karakterizirana je trijasom simptoma: vrtoglavica, nagluhost/punoća i šum u jednom (rijetko u oba) uha.
Sindrom trećeg prozorčića je vrtoglavica kojoj je okidač glasan zvuk ili pojačavanje pritiska u srednjem uhu (naprezanje, kihanje, puhanje nosa, pritisak na zvukovod), praćena sa autofonijom (glasnijom percepcijom svog glasa, gutanja, disanja, otkucaja srca, žvakanja) te strane. Vrtoglavice su kratke, ponavljajuće i trigerirane promjenama tlaka u srednjem uhu koji se potom prenosi u unutarnje uho.
Vestibularna paroksizmija je nasumična spontana aktivacija živca za ravnotežu što dovodi do iznenadnih, nepredvidljivih, kratkotrajnih vrtoglavica koje traju kraće od minutu i ponavljaju se učestalo, čak i do više desetaka puta kroz dan.
Vestibularna migrena čini 10% vrtoglavica. Karakterizirana je ponavljajućim smetnjama ravnoteže koje su praćene glavoboljom. Traju 5 minuta do 72 sata.
Često kod iste osobe postoji više različitih smetnji ravnoteže. Pogotovo ako u podlozi postoji ponavljajuća smetnja na koju se potom nadoveže funkcionalna kronična nestabilnost.
Funkcionalne kronične nestabilnosti imaju sljedeća obilježja:
Osjećaj nestabilnosti i/ili ne rotatorne vrtoglavice je prisutan većinu dana tijekom 3 mjeseca. Tegobe mogu trajati dio ili cijeli dan, mogu nestajati, pojačavati se i smanjivati.
Smetnje nemaju triger, ali se pogoršavaju pri uspravnom položaju, aktivnom ili pasivnom kretanju, ekspoziciji pokretnom vizualnom stimulusu ili kompleksnom vizualnom uzorku.
Tegobama prethode akutni, epizodični ili kronični vestibularni poremećaj, neurološka bolest ili psihički stres.
Tegobe uzrokuju značajan stres i onemogućava svakodnevno normalno funkcioniranje osobe.
PPPD – perzistentna posturalna perceptualna nestabilnost je najčešća funkcionalna kronična nestabilnost. Karakterizirana je suptilnim smetnjama ravnoteže u stojećem položaju, pri hodu, osobito na otvorenom području uz okolne vizualne podražaje (masa ljudi koji se kreću uz osobu, promet, izlaganje vizualno zahtjevnim uzorcima). Najčešća je smetnja ravnoteže odrasle osobe u aktivnoj životnoj dobi, obično vezana uz stresna razdoblja kod osoba sklonim kontroli i povišenih anksioznih raspoloženja, te s kompulzivnim elementima osobnosti. Razvoju PPPD uglavnom prethodi iskustvo objektivne vrtoglavice (npr. BPPV, akutna vestibulopatija i sl.)
PPD – posturalna fobična nestabilnost je smetnja ravnoteže koja se dešava isključivo u stajanju i hodanju. Razgovorom uvijek možemo izolirati neki psihički ili emocionalno stresni događaj kao okidač smetnjama.
Obrada smetnji ravnoteže
Obrada smetnji ravnoteže kreće od obiteljskog liječnika. Pri tome se uzima detaljna anamneza, mjeri krvni tlak, razina šećera u krvi, isključuje eventualni hormonski disbalans, traži podatke o nedavno preboljeloj virozi ili o nedavnoj traumi glave i vrata. Ispituju se postojanje dodatnih smetnji.
U određenim neriješenim slučajevima, u obradu se uključuje neurolog i audiolog. U tom trenutku treba razlučiti da li je vrtoglavica posljedica smetnji perifernog ili centralnog vestibularnog sustava.
Pri akutnim intenzivnim vrtoglavicama, to je pitanje koje prvo moramo odgovoriti. Obično je u tom slučaju bolesnik preusmjeren neurologu kroz hitnu medicinsku pomoć. Osnovno je isključiti moždani udar ili neke druge akutne neurološke bolesti.
Kada se zaključi da akutno moždano zbivanje nije razlog smetnjama, bolesnika se dalje obrađuje u timskom radu sa audiologom, radiologom te prema potrebi specijalistima drugih djelatnosti (kardiolog, endokrinolog, neurokirurg, fizijatar, oftalmolog itd.)
U dijagnostičkom postupku rade se laboratorijski testovi, Collor doppler karotidne arterije, transkranijalni doppler vestibularne arterije, MSCT i /ili MR mozga često uz prikaz krvnih žila mozga (angiografiju), ispitivanje sluha, testovi ravnoteže.
Testovi ravnoteže
Pri obradi audiologa, uz detaljan razgovor s bolesnikom o karakteru njegovih tegoba, pregledava se uho, nos, grlo, ocjenjuje se praćenje očima i registrira eventualno postojanje nistagmusa (nevoljnog trzaja očima), obrati se osobita pažnja na znakove disfunkcije ostalih kranijalnih živaca (mimika lica, odizanje nepčanih lukova, simetrična pokretljivost jezika, uredno gibanje glasnica). Provjerava se sposobnost pacijenta da stoji na mjestu na uskoj bazi (stopalo uz stopalo) sa zatvorenim i otvorenim očima, odstupanje od sredine pri koračanju na mjestu sa zatvorenim očima, hod po ravnoj liniji.
Ispituje se mogućnost provokacije vrtoglavice pri položavanju. Radi se o tzv. položavajućim testovima: Dix-Hallpikeovom testu i supine roll testu. Ukoliko se položavanjem provocira napad vrtoglavice, to je dovoljan dokaz da se radi o BPPVu i odmah po provokaciji, rade se manevri repozicije karistalića kojime se uspješno liječi smetnja.
Laboratorijsko ispitivanje podražljivosti unutarnjeg uha se vrši uređajima.Zlatni standard je kalorijska vestibulometrija. Ispituje se na bolesniku koji je u određenom ležećem položaju. Podražuje se jedno, potom drugo uho hladnim i toplim zrakom, odnosno hladnom i toplom vodom. Time se provocira vrtoglavica i bilježi se trajanje nevoljnih pokreta očima (nistagmusa) koji je posljedica osjećaja vrtnje. Testiranje traje oko pola sata.
Posljednjih godina se uveo video Head impuls test (vHIT) čime se revolucionaliziralo vestibularno testiranje. Ispituje se podražljivost svih šest polukružnih kanalića pojedinačno. Test traje do deset minuta, bez izazivanja vrtoglavice. Postavljaju se naočale koje kamerom bilježe pokret glave (mali trzajevi glave koje ispitivač izvodi) i pokret očima dok ispitanik pokušava zadržati točku na zidu u fokusu. Test se izvodi u sjedećem položaju. Rezultati testa se dobivaju odmah.
Ovisno o razlogu smetnji ravnoteže, liječenja su različita.
Kod BPPVa, manevri repozicije su rješenje tegoba. Osobu koja pati od ponavljajućeg BPPVa može se naučiti vježbe repozicije i može se samostalno liječiti vježbama čim se smetnje pojave.
Kod grupe vrtoglavica koje se javljaju zbog smanjenje podražljivosti unutarnjeg uha (vestibulopatije različite etiologije) koristimo u početku lijekove koje umanjuju mučninu u slučaju da se radi o intenzivnom početku tegoba prva dva do tri dana. Potom se daju lijekovi koji pojačavaju mikrocirkulaciju unutarnjeg uha često uz kompleks vitamina B. Čim prije se uvode i vestibularne vježbe. U nekim slučajevima daju se kortikosterioidi u početku bolesti.
Kod Menierove bolesti postoji paleta mogućeg liječenja. Od betahistina, ventilacije srednjeg uha, administracije lijekova u srednje uho do drenažnih kirurških zahvata unutarnjeg uha.
Vestibularnu paroksizmiju je moguće kvalitetno suzbiti različitim lijekovima, a terapija i praćenje podliježe domeni neurologa kao i vestibularna migrena.
Vrtoglavica uzrokovana sindromom trećeg prozorčića se uglavnom liječi kirurški.
PPPD se liječi psihološkim suportom, psihoterapijom, eventualno blagim anksioliticima i najvažnije redovnim vestibularnim treninzima.
Prevencija pada i ozljeda je vrlo važan segment podrške osoba sa smetnjama ravnoteže.
Obratite nam se s povjerenjem!