Liječenje fibrilacije atrija (poremećaja ritma srčane pretklijetke)

Uspješno liječenje fibrilacije atrija (poremećaja ritma srčane pretklijetke) zahtjeva dobru suradnju bolesnika i liječnika.

Poremećaj ritma srčane pretklijetke (fibrilacija atrija) najčešće je postojana srčana aritimija odrasle dobi. Procjenjuje se da oko 1-2% opće populacije boluje od navedene aritmije, a učestalost značajno raste u starijoj životnoj dobi. Na svijetu preko 33 milijuna ljudi boluje od fibrilacije atrija, dok se u Hrvatskoj procjenjuje da ta brojka iznosi oko 40.000 – 80.000 bolesnika.

Dr. Sandro Brusich, invazivni kardiolog i elektrofiziolog iz Medica u Rijeci, ističe da se fibrilacija atrija ponaša kao kronična progresivna bolest koja se početnom stadiju manifestira u vidu povremenih preskoka srca i postupno prelazi u kratke atake postojane aritmije koju karakterizira brzi i nepravilni rad srca. S vremenom napadi postaju sve učestaliji i duži, da bi na kraju bolesnici ostali u trajnoj aritmiji.

Epidemiološka istraživanja pokazala su da bolesnici s fibrilacijom atrija imaju kraći životni vijek, značajno narušenu kvalitetu života, povećanu učestalost zatajenja srca i ostalih kardiovaskularnih komplikacija.

Najopasnija, te potencijalno smrtonosna komplikacija navedene bolesti je povećana učestalost moždanog udara. Naime tijekom fibrilacije atrija, gornji dijelovi srca (srčane pretklijetke) “trepere” umjesto da se stišću kao kod normalnog ritma srca. Zbog navedenog u njima može doći do “muljanja” krvi i stvaranja ugrušaka koji otplutaju u cirkulaciju i završavaju najčešće u krvnim žilama mozga izazivajući moždani udar. Takvi moždani udari imaju često puno teže posljedice i veću smrtnost od klasičnih moždanih udara.

Uzroci nastanka fibrilacije atrija značajno se razlikuju među bolesnicima. U mlađih bolesnika radi se najčešće o prvenstveno “električnom” poremećaju u srcu u kojemu dolazi do izbijanja viška impulsa u završecima plućnih vena koji se ulijevaju u lijevu srčanu pretklijetku. Kod bolesnika sa zatajenjem srca i bolestima  zalistaka, u kojih dolazi do značajnog proširenja srčanih komora,  što predisponira nastanku aritmije. Između tih dviju krajnosti postoji širok spektar bolesnika u kojih se nekoliko najčešćih rizikočimbenika isprepliću, a to su prvenstveno povišen krvni tlak, prekomjerna tjelesna težina, pretjerano konzumiranje alkohola, poremećen rad štitnjače te koronarna bolest srca.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je liječenje fibrilacija atrija kompleksan zadatak koji zahtjeva detaljnu obradu, individualiziran pristup bolesniku, dobru suradnju između bolesnika i liječnika, edukaciju bolesnika te redovito praćenje i prilagođavanje terapije.

Liječenje fibrilacije atrija razlikuje se ovisno o uzrocima, stadiju bolesti i dobi bolesnika te je usmjereno na različite aspekte bolesti. Prvo i osnovno je prevencija moždanog udara i ostalih embolijskih komplikacija. U svakog se bolesnika u kojeg se registrirala fibrilacija atrija upotrebom posebnih tablica procjenjuje rizik za nastanak tromboembolijskih komplikacije. U bolesnika s povišenim rizikom uvodi se antikoagulantna terapija odnosno lijekovi protiv zgrušavanja krvi. Navedeni lijekovi dijele se na klasični varfarin i na nove (direktne) oralne antikoagulanse. Novi lijekovi imaju prednost da su sigurniji od varfarina, ne zahtijevaju redovite kontrole razrijeđenosti krvi i nemaju interakcije s hranom i drugim lijekovima.

Drugi korak liječenja je uspostavljanje i održavanje normalnog srčanog ritma. To postižemo antiaritmijskim lijekovima i invazivnim zahvatima takozvanim elektrofiziološkim ablacijama kojima uklanjamo žarišta aritmija.

Na kraju liječenjem pokušavamo djelovati na uzročnike same aritmije, a tu se pokazalo ključnim dobra regulacija krvnog tlaka i tjelesne težine, umjereni unos alkohola, regulacija funkcije štitne žlijede i liječenje zatajivanja srca, te bolesti krvnih žila srca i srčanih zalistaka.